Strah od ugriza ili, „Teško njoj, ali teško i meni“!
“Mama”, “tekta”, “baba” ili kako joj već ribolovci tepaju? Štuka je jedan od najpoželjnijih grabljivica na udici. Nema pecaroša koji ne prepričava dogadjaj sa vode u kome je štuka glavna glumica.
Moj susret sa ovom ribom zbio se na početku varaličarske karijere. Bilo je to na Vezirovačkom jezeru, kod Ćuprije, u rano proleće. Tada sam pecao kormoranom, (šezdesetgramcem). Ništa nisam znao. Od nekoliko varalica u kutiji odabrao sam neku kopiju “Big S”, u mišjem dezenu. Jaka vibracija, plitak zaron, bistra voda, puno trave, i posle nekoliko zabačaja, bio sam zabezeknut drskošću ribe koja u plićaku iskače iz trave i svom silinom guta varalicu. To je štuka. Ni najmanja ne preza od veličine varalice.
Štuka (Esox lucius) je predatorska vrste ribe koja može da proguta i najkrupniji plen, čak i do jedne trećine svoje sopstvene veličine.
Sezona lova na ovu ribu ne prestaje gotovo tokom cele godine, izuzev u vreme mresta, od 1. februara do 31. marta. U tom periodu, štuka nije aktivna, ali u periodu od kraja avgusta do početka mresta, prilika je za trofejni ulov.
Jesen je vreme štuke. Iako je aktivnija u februaru, neposredno pred mrest, ipak je jesen najbolji deo sezone za njen lov.
Štuka je vretenasta riba. Linijeledja i stomaka su skoro paralelne. Boja je uglavnom sivkastozelena. Ledja su tamnije nijanse, a trbuh je beo. Ima veliku glavu, a nos dugačak i širok, pa podseća na kljun patke. Usta može veomaširoko da otvori. Učeljustima se nalaze veliki i oštri zubi. Može ih biti čak 700. Njena maksimalna težina ide i do 35 kg, a dužina oko 200 cm.
Štuka se pre svega hrani manjom ribom. Ima primera da jede i pripadnike svoje vrste. Vreba skrivena medjurastinjem i kada spazi plen munjevito reaguje. Lovi ribe, rakove, žabe, pa i ptice … Gradjanjenog tela i snažno, veliko repno peraje, omogućavaju joj veliku početnu brzinu. Većinom napada bolesne i povređene ribe koje ne pružaju veliki otpor, pa na taj način pomaže očuvanju zdravog ribljeg fonda. Ima izuzetno rastegljiv želudac koji joj omogućava da proguta plen čak i do jedne trećine svoje sopstvene veličine. U vreme mresta menja zube, zato se slabije hrani i u tom periodu je ribolov štuke zabranjen.
Njeno stanište su uvale sa slabim protokom vode. Nalazi se u mnoštvu granja, trske, trave i prepreka, gde vešto čeka svoj plen. Štuka se uglavnom pecaveštačkim mamcima (varaličarenjem)zatim, živim ili mrtvim mamcem, (ribicom koja se kači na udicu), ili mušičarenjem.
Na štuku seide kvalitetnom opremom. Jakim štapom i mašinicomvišeklase.
Jesen je pravo vreme za pecanje štuke. Naročito druga polovina jeseni, kada se mogu upecati najveći primerci. Vetrovito, oblačno i hladno. Samo što neg nije počeo da pada. To je taj trenutak. Vreme kada se većina vrsta bele ribe sprema za prezimljavanje. Štuka se tada spušta u niže slojeve vode i lovi prikradanjem, uz kratke i munjevite napade. Ako joj pravilno prezentujete varalicu, živi mamac ili mušicu, uspeh je zagarantovan. Štuke retko ima na velikim dubinama, posebno u vodama koje su škrte zaklonima i preprekama. To se naročito odnosi na jezera. Pre će biti u plićaku, gde vešto koristi svoju mimikriju. Kada je aktivna stoji nepomično u zaklonu. Ona ne napada jata riba već čeka da se neka usamljena riba sama približi. Kad štuka uoči plen zauzima poseban položaj za napad i posle toga sledi egzekucija. Zna da bude izuzetno brza, i do 60 km/h.Zbog svoje agresivnosti pri napadu na plen štuka je veoma popularna kod sportskih ribolovaca.
U periodu nakon mresta velike štuke dolaze u plićak i ostaju jedno vreme u tom sloju vode da se odmore, nahrane i ojačaju. Kad se voda dovoljno zagreje one polako kreću ka većim dubinama i tamo borave tokom leta.
Za mene je naveći užitak pecanje štuke površinskim varalicama, naročito poperima i džerkovima. Iako to obično budu manji primerci borba sa njima zna da bude adrenalinska. Naročito kada iskaču iz vode, pokušavajući da se oslobode udice.